Završavamo molitvenu osminu za jedinstvo kršćana.
Ujedno je i nedjelja Božje riječi. Nastojmo razmišljati o misnim čitanjima, primijeniti ih svom životu i pročitati koji odlomak iz Biblije.

Sljedeća nedjelje je prva u veljači, kada slavimo "Dan života". Nastojat ćemo ga posebno obilježiti i proslaviti. Promićimo, u našoj svakodnevici, kulturu života, odnosno poštujmo ljudski život od začeća do prirodne smrti.

Pod svetim misama predstavit će se naš "Centar Ignacije", koji nudi autentičan rast u vjeri, temeljen na ignacijevskoj duhovnosti prilagođenoj suvremenom čovjeku. Na štandu nude svoja izdanja i materijale.

U subotu u 10 sati, u našoj prvostolnici, bit će biskupsko ređenje mons. Marka Kovača i mons. Vlade Razuma, pomoćnih zagrebačkih biskupa.
Vjernike pozivamo na sudjelovanje i molitvu. Također, za vrijeme misa molimo posebnu molitvu vjernika pripremljenu tim povodome.

Tim povodom, u subotu u 18:00 sati, služit će se Misa zadušnica u crkvi sv. Martina, Vlaška 36.
Bio je istaknuti katolički intelektualac, te prijatelj i suradnik blaženog Ivana Merza.

Ubijen je 31. siječnja 1946. godine na ulici u Trstu. Budući je ubojstvo izvedeno po danu, a počinitelji nikada nisu uhvaćeni, pretpostavlja se da se radilo o političkom atentatu, izvršenom po nalogu komunističke tajne policije (OZNE).

Vjeronauk se održava prema sljedećem rasporedu:

Svatko od nas plete svoje mreže. Mreže zvane život. Sastoje se od toliko različitih niti – naše navike, sigurnosti, planovi, strahovi, brige, dvojbe. Čine ih i ljudi i uspomene, kao i sve što imalo utječe na nas. Pažljivo smo ih pleli i ne želimo ih se tek tako odreći. A onda dođe Netko i kaže :"Pusti sve!" Ostaviti sav taj trud, sva naša ulaganja, pa kakvog to smisla ima? I da nas Bog sada pozove, koliko bi od nas moglo postupiti kao apostoli i ostaviti sve za sobom?

Mi ljudi tvrdoglava smo bića i za sve nam je potreban prilično dobar razlog, teško se upuštamo u nešto novo i nepoznato, a pogotovo bez da znamo kakva je naša korist od toga. Ali mislim da Bog od nas ne bi ni tražio ono što zna da nismo spremni. Bog nas poznaje. I Bog nas voli. On za nas želi najbolje i zna što je i u kojem trenutku za nas najbolje. Naše mreže drže nas uz ono što poznajemo, a Isus nas želi povesti prema onom što trebamo postati. On ne želi rastrgati naše mreže, već ih preuzeti u svoje ruke. I to čini strpljivo i polako, nit po nit, onoliko koliko Mu možemo i spremni smo dati. A na nama je samo da se prepustimo i vjerujemo da naši konci ne vrijede ništa bez onih ruku koje njima upravljaju onako kako treba i tvore od njih mrežu koja čini ljude ribarima.