Potičemo na zajedničke molitvu krunice ponedjeljkom u 20 sati na Kamenitim vratima.

Održat će se u petak, 8. studenoga u 19.45, tj. po završetku večernje sv. Mise u dvorani-crkvi.

Traži se svirač/sviračica za sv. Misu u 12:15 za Oazu. Ako netko želi služiti Gospodinu na taj način ili zna nekoga koga bi mogao preporučiti neka se javi u sakristiji ili p. Petričeviću.

Do petka, 8. studenog traje audicija za Akademski zbor Palma. Utorkom i petkom u 19:30, a nedjeljom u 12:00 sati.

Prošle nedjelje, za misije i misionare, skupili smo 1944 eura, na čemu od srca zahvaljujemo.
Ove nedjelje, a uoči svetkovine Svih Svetih, možete kupiti lampione za grobove po cijeni od 3 eura, od čega pola ide za Karitas Zagrebačke nadbiskupije, a pola za Župni caritas.
Zahvaljujemo donatorima lampiona i svima koji će i na taj način pomoći i iskazati svoju velikodušnost.

Otvaramo prijave za nove duhovne vježbe. Sudjelovanje je besplatno, a ovdje možete pronaći osnovne informacije:

U današnje vrijeme često svjedočimo različitim nategnutim objašnjenjima smisla života i moralnih vrijednosti koja u središte stavljaju čovjeka, onomu što čovjek želi, traženju sreće kroz zadovoljavanje osobnih potreba. Suosjećanje i povjerenje se negdje putem izgubilo, imam dojam da danas svatko ima vlastiti sustav vrijednosti, svoje viđenje morala. Tradicionalne vrijednosti se relativiziraju, sve je dopušteno ukoliko nam tako odgovara, želimo biti napredni i moderni, što rezultira slabljenjem dodira s Bogom i snagom koju nam vjera daje. Oslonac tražimo u prividu vlastite moći, obrazovanja i položaja u društvu, a zapravo gubimo tlo pod nogama. Postajemo isprazni, površni, začahureni u svoj oblak sapunice, uvjeravajući se da smo sretni, tolerantni i moralno ispravni, superiorni. Od svih odlika dobrog katolika čini mi se da nam najteže pada poniznost. Ona se u današnjem društvu smatra slabošću, naivnošću i lakovjernošću. Toplinu i nježnost vlastitog srca vješto skrivamo: moderno je držati distancu s ljudima, štitimo se cinizmom jer tako možemo ostati skriveni i tajanstveni, tako lakše postajemo prihvaćeni u svom okruženju. Usudimo li se ljudima koje kratko poznajemo u ovom "tolerantnom društvu" reći da smo vjernici, koliko nam je važna vjera u Isusovo uskrsnuće u kojem nalazimo spas svoje duše? Bojimo li se etikete da smo "nenapredni i needucirani" i svoju vjeru radije prešućujemo? Nismo li zato licemjerni? Zapitajmo se koliko smo se puta osvjedočili da nas je "vjera naša spasila"? Zašto šutimo? U čijim se očima želimo prikazati vrijednima? Zatvarajući srce za davanje i primanje ljubavi, kako ćemo doći u božje kraljevstvo, kako ćemo sačuvati dušu?

Puno je pitanja, a odgovore zapravo znamo. Vjerujmo. Izmolimo Oče naš, temelj naše vjere. Otiđimo na misu, povedimo cijelu obitelj. Kleknimo i stavimo Boga na prvo mjesto. Neka Evanđelje nadahne naše živote i odluke. U vjeri je spas, ona nam otvara oči da jasnije vidimo, razgrće tamu i vraća svjetlost i radost. Budimo svjetlo jedni drugima.

Antonija Blažina

Slike možete vidjeti ovdje.